Umirovljenik otkriva kako su mu stres, alkohol i večernji obroci uništavali zdravlje, ali i kako je uspio vratiti kontrolu – u tijelu, i glavi.
“Ne jedem nakon pet, izbacivanje alkohola mi je spasilo glavu, a klime popravljam u mirovini – ne zbog novca, nego da ostanem živ i zdrav.”
Upravo tako počinje priča 65-godišnjeg umirovljenika koji je odlučio promijeniti način života i dugogodišnje navike – i izgubio više od 20 kilograma u samo dva mjeseca.
Koliko ste kilograma uspjeli izgubiti?
Do sada sam izgubio 22 kilograma u zadnja dva mjeseca. Iako se čini nemoguće, kile ipak idu dolje ako je čovjek uporan u onome što je zamislio.
Koje ste glavne promjene napravili u životu?
Ne jedem nakon 5 popodne. Tijelo tada više nema kako potrošiti hranu pa je samo skladišti. Ako mi je baš jako frka, pojedem mali jogurt ili jednu voćku – tek toliko da zavaram želudac.
Potpuno sam prestao s alkoholom. Radio sam jako stresan posao i kad bih došao navečer doma, situacija bi se smirila, ali meni je trebalo par čašica rakije da se opustim. Problem s rakijom je i to što te dodatno čini gladnim. Neki kažu da je alkohol bolje potpuno izbaciti, neki da može malo – ali mene bi malo povuklo na još, pa mi je bilo lakše potpuno ga izbaciti.
Znači, stres je bio jedan od uzroka pretilosti?
Kod mene sigurno je. Kad sam otišao u mirovinu, stres se nije smanjio – čak se i pogoršao. Sve što sam godinama proživljavao na poslu vraćalo mi se, a nisam imao ništa što bi mi okupiralo misli. Zato sam odlučio vratiti se starom poslu koji sam od ranije znao. Iako sam u mirovini, popravljam klime. To me fizički drži aktivnim, osjećam da doprinosim društvu i misli mi nisu više na onome što me nekad stresiralo. Sad, kako vrijeme u mirovini prolazi, postaje ipak malo lakše, posao sve više ostaje u prošlosti.
Znači da ste nekad bili mršavi i da je to vaše prirodno stanje?
Ma ne. Oduvijek sam bio veći i jači. Preko 100 kila i „teške kosti”. Na to se samo nadodaju nezdrave navike. Sad sam već solidno zadovoljan kad se pogledam – dobro se osjećam i dobro sam pokretan.
Je li veća težina utjecala na zglobove?
Oduvijek sam bio fizički aktivan. Volio sam nogomet, ali kombinacija nogometa – koji je intenzivan i nasilan sport – i moje prevelike težine potpuno je uništila hrskavicu u koljenu. Zato sam morao prestati igrati nogomet.
Prebacio sam se na stolni tenis. Igram ga s manje intenziteta, ali ipak igram. Imamo i udrugu u kojoj smo aktivni, članovi smo Paraolimpijskog odbora i drugih udruženja, i to je jako lijepa prilika za druženja.
Čini se da nejedenje navečer i izbacivanje alkohola nije dovoljno za gubitak 20-ak kila u 2 mjeseca. Što ste još promijenili – na primjer, slatkiše?
Slatkiše volim i jedem. Ne previše, ali jedem. Pravilo je da ih jedem samo ujutro dok sam aktivan. Ne možeš popodne ili predvečer jesti slatko kad tijelo to više nema gdje potrošiti.
Izbacio sam i suhomesnate proizvode, prije sam ih puno jeo. Za doručak pojedem, na primjer, šnitu kruha s nečim slanim, pa jednu s pekmezom. Mislim da je to sasvim u redu za muškarca moje visine i aktivnosti.
Koje su još prednosti gubitka tih 20-ak kilograma?
Imao sam granični šećer i tlak. Moj doktor kaže da granični zapravo ne postoji – ili je dobar, ili nije. Ali ako je blizu granice, ipak lakše se sredi. Sad tablete za tlak uzimam samo po potrebi – kad osjetim da mi nešto nije u redu, izmjerim tlak i uzmem najmanju dozu. Šećer je većinom u normali, nema potrebe za lijekovima.
Dobio sam koronu među prvima i baš me jako satrala. Siguran sam da su mi kilaža i neuredan život dodatno pogoršali stanje. Od tada su mi ostali problemi sa srcem. Srcu je lakše kad se kontrolira stres, kad sam umjereno fizički aktivan, ne pijem i nemam preveliku kilažu.
Sad sam po preporuci doktora odradio ablaciju žila kako bi se smanjile aritmije i vjerujem da će i to pomoći.
Znači, zadovoljni ste s postignutim? Je li to postalo trajna navika?
To je sad moj način života. Kad se zdravlje naruši i godine dođu, čovjek mora paziti ili snositi posljedice. A sve u svemu, nije to ni tako strašno kad uđe u naviku. Jednostavno više ni ne razmišljam o tome – tako živim i dobro se osjećam.
A. (65 godina)